Najčešći mitovi o insulinskoj rezistenciji
❌ Mit: Morate potpuno izbaciti ugljene hidrate.
❌ Mit: Morate potpuno izbaciti ugljene hidrate.
Istina: Ugljeni hidrati nisu neprijatelji. Važniji od njihove količine su kvalitet, količina i način kombinovanja sa proteinima, zdravim mastima i vlaknima. Integralne žitarice, mahunarke, povrće i voće mogu biti deo ishrane osoba sa insulinskom rezistencijom.
❌ Mit: Voće je zabranjeno.
Istina: Voće nije zabranjeno. Ono sadrži vitamine, minerale, vlakna i brojne zaštitne fitonutrijente. Važno je birati odgovarajuće vrste, voditi računa o količini i uklopiti ga u ukupan plan ishrane, a ne izbacivati ga.
❌ Mit: Insulinsku rezistenciju imaju samo gojazne osobe.
Istina: Insulinska rezistencija može postojati i kod osoba normalne telesne mase. Posebno je česta kod osoba sa povećanim obimom struka, masnom jetrom, sindromom policističnih jajnika (PCOS), porodičnim opterećenjem ili nedovoljnom fizičkom aktivnošću.
❌ Mit: Ako je glukoza normalna, nemate insulinsku rezistenciju.
Istina: U ranim fazama organizam često uspeva da održava normalan nivo glukoze tako što luči sve više insulina. Zato normalna glikemija ne isključuje insulinsku rezistenciju. U proceni su važni i insulin natašte, HOMA-IR indeks, kao i celokupna klinička slika.
❌ Mit: Insulin je neprijatelj.
Istina: Insulin je hormon bez koga ne možemo da živimo. Njegova uloga je da omogući ulazak glukoze u ćelije i održava normalan nivo šećera u krvi. Problem nije insulin, već dugotrajno povišen nivo insulina koji nastaje kao posledica insulinske rezistencije, nepravilne ishrane, viška visceralnog masnog tkiva i nedovoljne fizičke aktivnosti. Cilj nije „borba protiv insulina“, već obnavljanje osetljivosti ćelija na njegovo delovanje.