Savetovalište

Prvi susret – Razumevanje pre preporuke

Verujem da kvalitetan savet ne može nastati za nekoliko minuta.

Zato prvi susret posvećujem upoznavanju Vas i Vaše životne price jer verujem da je vreme koje posvetim pacijentu deo terapije. Zato ne žurim da postavim dijagnozu ili napišem plan ishrane. Prvo želim da razumem čoveka koji sedi preko puta mene.

Između saveta ‘jedite zdravo’ i njegove stvarne primene nalazi se čitav čovek.

Pored detaljne analize laboratorijskih nalaza i procene stanja uhranjenosti, razgovaramo o Vašem zdravstvenom stanju, porodičnoj anamnezi, terapiji koju koristite, nivou fizičke aktivnosti, kvalitetu sna, svakodnevnim navikama i odnosu prema hrani.

Jednako su mi važni odgovori na pitanja:

Šta volite da jedete?

Šta Vam teško pada?

Kakav ritam života imate?

Šta Vas sprečava da istrajete?

Jer najbolji plan ishrane nije onaj koji izgleda savršeno na papiru, već onaj koji možete da živite.

Tek kada zajedno sagledamo celokupnu sliku, kreiramo plan koji odgovara Vašem organizmu, Vašem metabolizmu i Vašem životu.

Drugi korak – Plan napravljen samo za Vas

Na osnovu razgovora, laboratorijskih analiza i medicinske procene zajedno kreiramo plan koji odgovara upravo Vama.

On obuhvati personalizovanu ishranu, ciljanu suplementaciju, preporuke za fizičku aktivnost, upravljanje stresom i male promene životnih navika koje daju velike rezultate.

Ne postoji univerzalna dijeta.

Postoji samo rešenje koje odgovara Vašem organizmu, Vašem metabolizmu i Vašem životu.

Moj cilj nije da Vam dam listu zabrana, već da zajedno izgradimo način života koji ćete moći da živite sa zadovoljstvom.

Treći korak – Podrška koja traje

Promena navika nije događaj.

Ona je proces.

Na tom putu biće dana kada će sve ići lako, ali i trenutaka kada će motivacija oslabiti ili će se stare navike ponovo javiti.

Zato kontrolni pregledi nisu samo provera rezultata. Oni su prilika da zajedno sagledamo napredak, prilagodimo plan i pronađemo nova rešenja za izazove koji se pojave.

Moja želja nije da zauvek zavisite od mene.

Naprotiv.

Želim da kroz naš zajednički rad steknete znanje, sigurnost i samopouzdanje da jednog dana sami donosite dobre odluke za svoje zdravlje.

Zašto volja često nije dovoljna?

Mnogi ljudi veruju da je za promenu dovoljno doneti čvrstu odluku.

“Od sutra neću jesti slatkiše.”
“Od ponedeljka krećem na dijetu.”
“Samo treba da imam više volje.”

Da je zaista tako jednostavno, gojaznost ne bi bila jedna od najčešćih hroničnih bolesti današnjice.

Jahač i slon – priča o svesnom i nesvesnom umu

Psiholog Džonatan Hajt opisao je odnos svesnog i nesvesnog uma metaforom jahača i slona.

Zamislite da je vaš svesni um mali jahač. On razmišlja, planira, analizira i donosi odluke. On želi zdravlje, želi da smrša i zna šta bi trebalo da jede.

Ali ispod njega nalazi se ogroman slon – vaš nesvesni um.

Slon ne razmišlja logično. Njega pokreću emocije, navike, hormoni, iskustva i stari biološki programi koji su nastajali milionima godina evolucije.

Dok ste odmorni, siti i smireni, jahač i slon kreću se istim putem.

Međutim, kada ste pod stresom, neispavani ili usamljeni, kada su insulin, grelin i dopamin poremećeni, slon često preuzima kontrolu.

Tada se zateknete kako otvarate frižider gotovo automatski.

Ne zato što ste slabi, i što nemate karakter.

Već zato što je mozak uključio stari program preživljavanja. U njegovoj biologiji visokokalorična hrana predstavlja brz izvor energije i kratkotrajno olakšanje. Sistem nagrade oslobađa dopamin, stres privremeno popušta i mozak pamti da je hrana donela utehu. Sledeći put će još lakše aktivirati isti obrazac.

Zbog toga se mnogi ljudi iznova vraćaju starim navikama, iako iskreno žele da ih promene.

Ali slon nije neprijatelj. On se ne može pobediti silom, ali se može dresirati.

Zašto biram disciplinu, a ne volju

Često čujem:

„Doktorka, nemam dovoljno volje.“

A ja im kažem:

„I ne treba Vam.“

Volja je važna, ali je prolazna. Troši se svakim stresom, svakom neprospavanom noći i svakom teškom odlukom.

Ako zdrav način života zavisi samo od volje, jednog dana ćemo je jednostavno potrošiti.

Zato više verujem u disciplinu.

Ali ne u disciplinu koja kažnjava.

Verujem u male rituale koji se ponavljaju toliko često da postanu deo nas.

Zdravlje se ne gradi velikim odlukama koje donosimo jednom godišnje.

Gradi se malim izborima koje pravimo svakoga dana.

Jednim domaćim obrokom.

Jednom šetnjom.

Deset minuta vežbanja.

Jednim ranijim odlaskom na spavanje.

Jednim svesnim udahom kada život postane previše brz.

I znate šta?

Ne očekujte od sebe da budete savršeni.

Dogodiće se da preskočite trening.

Da pojedete nešto što inače ne biste.

Da nekoliko dana ne živte onako kako ste planirali.

Ali zbog toga ne treba da odustajete.

To je kao kada na dugom putovanju stanete da sipate gorivo ili popijete kafu.

Ne okrećete automobil i ne vraćate se kući.

Nastavljate put.

Tako gledam i na zdravlje.

Nije važno da nikada ne skrenemo.

Važno je da se uvek vratimo na put kojim želimo da idemo.

Verujem da upravo tako nastaju trajne promene.

Ne kroz prisilu.

Ne kroz osećaj krivice.

Već kroz zadovoljstvo, razumevanje i svakodnevni izbor da još jednom izaberemo sebe.

Tek kada jahač i slon počnu da sarađuju, promena prestaje da bude svakodnevna borba i postaje novi način života.

Ne verujem u dijete. Verujem u promenu identiteta

Često ljudi kažu:

„Kad smršam, biću zdrav.“

Ja verujem u suprotno.

Kada postanete zdraviji, telo će vrlo često pronaći svoju prirodnu ravnotežu.

Ali postoji još jedna, mnogo važnija promena.

To je promena identiteta.

Šta to znači?

To znači da umesto da sebi govorite:

„Moram da držim dijetu.“

počinjete da razmišljate:

„Ja sam osoba koja bira hranu koja hrani moje telo.“

Umesto:

„Nemam karakter.“

kažete:

„Ja sam osoba koja ne odustaje od sebe.“
„Ja sam sladokusac i ne mogu bez slatkiša.“
„Ja sam osoba koja želi da bude zdrava, puna energije i primer svojoj deci i unucima.“

Kada se promeni način na koji doživljavate sebe, menjaju se i Vaše odluke.

Zdrave navike tada više nisu borba.

One postaju prirodan izraz osobe kakva želite da budete.

Jer dijeta ima početak i kraj.

Novi identitet traje ceo život.

Ne menjamo životni stil da bismo promenili identitet. Menjamo identitet, pa zdrav životni stil postaje prirodna posledica.

Kada kućI treba stručna pomoć - Savetovalište

Kada emocionalno jedenje preraste u poremećaj mogu nastati razni poremećaji ishrane:

Anoreksija nervoza.

Bulimija nervoza.

Poremećaj prejedanja Binge eating (kompulzivno jedenje).

ARFID (Avoidant/ Restrictive Food Intake Disorder).

Ortoreksija (preokupacija zdravom hranom).

Noćno jedenje.

Anoreksija nervosa

Nije samo želja za mršavljenjem. To je ozbiljan poremećaj u kome osoba, uprkos izrazito niskoj telesnoj težini, i dalje doživljava sebe kao „previše debelu“. Strah od dobijanja kilograma postaje jači od osećaja gladi i ozbiljno ugrožava zdravlje.

Saznajte više u mojoj knjizi Emocije na tanjiru.

Preuzmite besplatan vodič za rano prepoznavanje anoreksije i prve korake ka oporavku. Uz e mail adresu

Bulimija nervosa

Karakterišu je ponavljane epizode prejedanja praćene osećajem gubitka kontrole, a zatim pokušaji da se unesena hrana „poništi“ povraćanjem, laksativima, preteranim vežbanjem ili gladovanjem. Ovaj začarani krug često ostaje skriven godinama. Da bi se postavila dijagnoza, ove epizode i kompenzatorna ponašanja javljaju se u proseku najmanje jednom nedeljno tokom najmanje tri meseca.

➡️ ➡️ Saznajte više u knjizi emocije na tanjiru

Poremećaj prejedanja (Binge Eating Disorder)

Osoba u kratkom vremenu unese veliku količinu hrane uz osećaj da ne može da se zaustavi. Za razliku od bulimije, nema kompenzatornog ponašanja, pa ga često prate gojaznost, osećaj krivice i narušeno samopouzdanje. Prema važećim dijagnostičkim kriterijumima, epizode prejedanja javljaju se najmanje jednom nedeljno tokom najmanje tri meseca i izazivaju izražen osećaj patnje ili gubitka kontrole.

➡️➡️ Saznajte više u knjizi emocije na tanjiru

Sindrom noćnog jedenja

Hrana postaje način da se ublaži napetost ili nesanica. Veći deo dnevnog unosa hrane pomera se u večernje i noćne sate, što narušava san, metabolizam i kvalitet života.

ARFID (Avoidant/ Restrictive Food Intake Disorder)

Je prilično nov poremećaj ishrane koji podrazumeva izbegavanje hrane ili drastično smanjen unos namirnica. Smanjen je interes za jelom.

Javljaju se u predškolskom uzrastu, češći su kod dečaka. Osobe sa ovim poremaćajem jedu vrlo malo ili isključivo hranu određenih karakteristika što može dovesti do ozbiljnih nutritivnih deficit , gubitka telesne težineili zastoja u razvoju.

Ortoreksija

Želja za zdravom ishranom sama po sebi nije problem. Problem nastaje kada potraga za „savršenom“ hranom postane opsesija koja ograničava svakodnevni život, izaziva strah od „pogrešne“ hrane i udaljava osobu od ljudi i spontanosti.

Nijedan poremećaj ishrane nije pitanje slabe volje ili karaktera. To su ozbiljna stanja koja zaslužuju razumevanje, stručnu pomoć i lečenje. Što se ranije prepoznaju, veće su šanse za potpuni oporavak.